Pčelarenje pred Kijamet je planirana za objavljivanje od strane Indiana University Press u martu, 2024. Knjiga istražuje uticaje neuobičajenog vremena na lokalne ekologije medenja.

Lokalni pčelari su oštroumni pratitelji lokalnog vremena i lokalnih mjesta. Usklađeni sa apetitima svojih insekata i sa intimnom vezom između unutarnjeg ritma u košnici i vremenskoj izvoženosti biljaka, pčelari uočavaju posljedice klimatskih promjena koje su istovremeno suptilnog i dubokog uticaja.

Knjiga prenosi pčelarska dokumentovanja o promjenama u košnicama i izvan njih. Pčelarske obzervacije, na mnoge načine, su odjek zabrinutosti  koje ističu klimatskih biolozi i ekolozi, prije svega za budućnost polinacije u uslovima izmijenjenih godišnjih doba.  Različiti odgovori insekata i biljaka na uranjane početke proljeća, brinu biolozi, mogu rezultirati u razilaženju nekadašnjeg partnerstva između insekata i biljaka. Pretpostavke su da divlji i specijalizirani polinatori su najugroženi

Medonosna pčela, s druge strane, kontrolirana od strane čovjeka, visoko prilagodljiva, svestrani polinatori (vrsta koje je sposobna da ubere nektar različitih vrsta biljaka) smatra se otpornijom. A s druge strane, medonosne pčele sirom svijeta su ugrožene raznim oblicima čovjekovog uticaja koja mijenjaju njihovu biologiju kao i njihov društveni život. Monokulture, pesticidi, i gubitak habitata doveli su do toga da medonosne pčele idu na ispašu u predjele koji su za njih veoma neprijateljski. Globalni kolaps kolonija je dokaz koliko su moderne medonosne pčele krhke, pa tako i, koliko je nesigurna globalna industrija hrane koje sa velikim dijelom oslanja na izrabljene, istrošene insekte.


Za razliku od toga, pčele diljem Bosne i Hercegovine sakupljaju u skoro idealnim uslovima. Pčelinjaci su malog broja košnica i orijentisani su ka sakupljanju meda i drugih pčelinjih proizvoda. Lokalni pčelari smještaju svoje pčelinjake po selima i šumama, daleko od pesticida, i dalje od industrijske zagađenosti. Strastveno sade za svoje pčele cvjetnice bogate medom i nektarom. Mobilni pčelari putuju širem i diljem zemlje u svoje najdraže niše za sezonske ispaše. Neka od najboljih mjesta za ispašu se traže na nekadašnjim borbenim linijama rata '90tih, sada bujna i podivljala sa kako domaćim tako i invazivnim vrstama. 

Pa ipak, lokalni pčelari se sve više bore da održe svoje pčele zdrave i žive. Predjeli dobro poznati po dobrom medenju se sada mijenjaju do neprepoznatljivosti. „Sve se sad promijenilo u atmosferi,“ Ferid, veteranski pčelar, se žali, „stvari koje smo poznavali—vrijeme, trajanje paše, kalendar, i klima—su promijenile kurs.“ Kao posljedica toga, svestran pčelar, autor na desetine pčelarskih priručnika, zaključuje: „Život pčela i pčelarske prakse su sada u raskoraku.“


Poglavlja knjige opisuju kako izgleda pčelarenje u ovom raskoraku lokalnog znanja i života pčela i biljaka. Kako se brinuti o ovim dragim insektima kroz poremećene sezone i u uslovima nepredvidivog, čudnog, i ekstremnog vremena. Širom zemlje, pčelari iščitavaju znakove sve ubrzanije ekološke katastrofe. U poređenju sa ekstremnim vremenskim prilikama, koje postaju neminovna osobina klimatskih promjena, izmjene i iznenađenja u pčelinjem i biljnim navikama se ne registruju kao katastrofe. Ali upravo ovi suptilni ekološki pokazatelji su ono što pčelari podcrtavaju dok njihove medonosne pčele stalno i iznova zavise od nužnog, prehranjivanja na bazi šećera da bi ostale u životu.

Med izgleda da nestaje. To je veoma kompleksna supstanca koje definiše medonosne pčele, koja nastaje iz staro godišnjeg ljubavnog odnosa bilja i pčela, koji je baza pčelinje dobro poznate kompleksne kulture. Medonosne pčele kao takve su prošlost. Za lokalne Muslimane, ovo otkriće je zaista zabrinjavajuće, jer med nije samo nužna hrana za pčele i njegova medicinska ljekovitost veoma vrijedna. To je plod božanske objave podarene pčelama, slatke, bogate veza između Boga i svijeta. Jednostavno rečeno, u lokalnoj Muslimanskoj ekologiji, svijeta nema bez pčela.

Knjiga razvija pretpostavku da svaka ekologija podrazumijeva kozmologiju (i moderne ekologije nisu izuzetak). Čak sta više, knjiga tvrdi, u vrijeme globalne ekološke i klimatske katastrofe svaka ekologija će nužno morati uzeti u obzir konačnost i krhkost vrsta i resursa kao i mogućnost lošeg kraja svijeta.

Iz poglavlja u poglavlje, knjiga istražuje znakove kraja svijeta ispreplićući ekološka i eshatološka značenja i senzibilitete. Blisko iščitava Islamsku eshatologiju—učenja o smrti, smaku svijeta, i životu poslije—uporedo pokazujući načine na koji su Islamski izvori i Bosanski Muslimani sa pčelama na umu i baštovanskim praksama korjenito ekološki.

Knjiga kao cjelina se zalaže za eko-eshatologiju dok sugerira da malo znane odlike Islamske misli i Muslimanske prakse imaju duboku spoznaju o življenju u sadašnjim vremenima kao da su kranja.