Pčelarenje pred Kijamet je knjiga koja zbori o bliskoj vezi između ljudi i pčela dok je samo pčelarenje na ivici neodrživosti. Lokalni pčelari su posvećeni skupljanju meda i drugih plodova košnica a ustrajavaju u čuvanju pčela iako se medne paše smanjuju. Nestajanje meda nije samo lokalne nevolja: to je odraz čudnih novih vremenskih trendova u ekologiji biljaka i insekata.
Za lokalne Bosanske Muslimane, nestajanje meda najavljuje i iščezavanje samog svijeta. U Islamskim izvorima med ne samo da je sladak i poznat po svojoj ljekovitosti, nego obiluje i dubljim značenjima. Za med se kaže da je proizvod božanske inspiracije. Bog se blisko obraća pčelama, kao i ostalim bićima i stvarima, ali za konačno uništenje Zemlje odgovorni su jedino ljudi (i džini). Ovo su osnovi Islamske ekologije. Islamska ekologija je neodvojiva od eshatologije, tj. o učenju o smrti, kraju svih stvari, i mitovima o vječnoj sreći i nesreći vječnog života u Božijoj daljini. Eshatologija o kojoj knjiga kazuje, je živuća senzibilnost, osjećaj koji protkiva svakodnevne težnje i djela. Fokus nije toliko na samom apokaliptičnom dogadjaju—na trenu kad se smotaju nebesa—vec na umjeću življenja u prolongiranoj, katastrofalnoj sadašnjosti poznatoj u Islamskoj tradiciji kao ākhir-al-zamān. Napisana uz pčele, slijedeći pčelarske korake, i u društvu Sufijskog učitelja, sina pčelara, knjiga predstavlja eko-eshatologiju: način ophođenja, osjećanja, i razmišljanja dok još nije Kraj.
Priča o pčelarenju u Bosni je važna za pčelare i zaljubljenike u pčele, širom svijeta, iako su sam kontekst i ispričane ljudsko-pčelarske veze vrlo kulturno specifične.
Pčelari sa malim pčelinjacima u Bosni i Hercegovini imaju poseban odnos sa medonosnim pčelama. Mnogi od njih su se počeli baviti pčelarenjem u vrlo nepovoljnim vremenima. Uložili su zadnji dio porodičnih sredstava u nove košnice u jeku genocidnog rata 1990tih ili tik nakon što je nestabilni mir najavio period ekonomske depresije, finansijske spekulacije i političkog profitiranja. Iako su pčelari uglavnom muškarci, žene su te koje u porodici čuvaju tradiciju pričanja odlutalim pčelama i koje učestvuju u poslovima na pčelinjacima, ne samo kada je vrcanje meda u pitanju.
Nadalje, paša lokalnih medonosnih pčela su tereni koji su relativno udaljeni od industrijske poljoprivrede i relativno sigurni od uobičajenih okolišnih pritisaka na polinatore, kao što su pesticidi, monokulture i nedostatak staništa. Zemlja uništena ratom i zaboravljena tokom mira je sada podivljala i obiluje različitim, kako lokalnim tako i invazivnim vrstama cvjetnica. Ove zone ispaše su skoro pa idilične, osim što su uticaji klimatskih promjena sve uočljiviji bez obzira koliko daleko pčelari putovali u potrazi za medom.
Klimatske promjene su beznadežan i globalan trend ali, osim katastrofalnih vremenskih neprilika, njihove posljedice su vrlo suptilne i mogu biti neprimjetne. Pčelari, međutim, su vrlo pronicljivi posmatrači prirode i njihovi pčelarski dnevnici i rasporedi nude rijedak uvid u zbunjujuće i rapidne promjene u odnosima pčela i njihovih partnerskih biljaka.
Da bi se shvatio obim konstantnih pritisaka koji se obrušavaju na pčele, knjiga putuje širom i diljem zemlje, u lovu na med na najizglednijim mjestima za ispašu i pored mjesta tihih, istrajavajućih katastrofa. Putovanja kroz post-ratnu, Balkansku državu u razvoju kao što je Bosna pružaju prilično iskren kratki uvid u trendove koji generalno prijete svijetu: razvoj fosilnih goriva, procvat potrošačke ekonomije, toksične i ekstraktivne industrije, i nepobjedivi optimizam planiranja klimatskih budućnosti.
Pčelarenje pred Kijamet je jednostavno rečeno proputovanje kroz ekologije pri izdisaju. Znanja i osjećanja potekla usputno su intenzivna i različita kao i ukusi divljeg, sirovog meda. Neke arome – poput kestena – su gorke, druge – poput medljike – su preintenzivne da bi se uživale. Ali medonosne potrage i razmišljanja nikada nisu turobna, iako nam se možda bliži Kraj.
Za lokalne Bosanske Muslimane, nestajanje meda najavljuje i iščezavanje samog svijeta. U Islamskim izvorima med ne samo da je sladak i poznat po svojoj ljekovitosti, nego obiluje i dubljim značenjima. Za med se kaže da je proizvod božanske inspiracije. Bog se blisko obraća pčelama, kao i ostalim bićima i stvarima, ali za konačno uništenje Zemlje odgovorni su jedino ljudi (i džini). Ovo su osnovi Islamske ekologije. Islamska ekologija je neodvojiva od eshatologije, tj. o učenju o smrti, kraju svih stvari, i mitovima o vječnoj sreći i nesreći vječnog života u Božijoj daljini. Eshatologija o kojoj knjiga kazuje, je živuća senzibilnost, osjećaj koji protkiva svakodnevne težnje i djela. Fokus nije toliko na samom apokaliptičnom dogadjaju—na trenu kad se smotaju nebesa—vec na umjeću življenja u prolongiranoj, katastrofalnoj sadašnjosti poznatoj u Islamskoj tradiciji kao ākhir-al-zamān. Napisana uz pčele, slijedeći pčelarske korake, i u društvu Sufijskog učitelja, sina pčelara, knjiga predstavlja eko-eshatologiju: način ophođenja, osjećanja, i razmišljanja dok još nije Kraj.
Priča o pčelarenju u Bosni je važna za pčelare i zaljubljenike u pčele, širom svijeta, iako su sam kontekst i ispričane ljudsko-pčelarske veze vrlo kulturno specifične.
Pčelari sa malim pčelinjacima u Bosni i Hercegovini imaju poseban odnos sa medonosnim pčelama. Mnogi od njih su se počeli baviti pčelarenjem u vrlo nepovoljnim vremenima. Uložili su zadnji dio porodičnih sredstava u nove košnice u jeku genocidnog rata 1990tih ili tik nakon što je nestabilni mir najavio period ekonomske depresije, finansijske spekulacije i političkog profitiranja. Iako su pčelari uglavnom muškarci, žene su te koje u porodici čuvaju tradiciju pričanja odlutalim pčelama i koje učestvuju u poslovima na pčelinjacima, ne samo kada je vrcanje meda u pitanju.
Nadalje, paša lokalnih medonosnih pčela su tereni koji su relativno udaljeni od industrijske poljoprivrede i relativno sigurni od uobičajenih okolišnih pritisaka na polinatore, kao što su pesticidi, monokulture i nedostatak staništa. Zemlja uništena ratom i zaboravljena tokom mira je sada podivljala i obiluje različitim, kako lokalnim tako i invazivnim vrstama cvjetnica. Ove zone ispaše su skoro pa idilične, osim što su uticaji klimatskih promjena sve uočljiviji bez obzira koliko daleko pčelari putovali u potrazi za medom.
Klimatske promjene su beznadežan i globalan trend ali, osim katastrofalnih vremenskih neprilika, njihove posljedice su vrlo suptilne i mogu biti neprimjetne. Pčelari, međutim, su vrlo pronicljivi posmatrači prirode i njihovi pčelarski dnevnici i rasporedi nude rijedak uvid u zbunjujuće i rapidne promjene u odnosima pčela i njihovih partnerskih biljaka.
Da bi se shvatio obim konstantnih pritisaka koji se obrušavaju na pčele, knjiga putuje širom i diljem zemlje, u lovu na med na najizglednijim mjestima za ispašu i pored mjesta tihih, istrajavajućih katastrofa. Putovanja kroz post-ratnu, Balkansku državu u razvoju kao što je Bosna pružaju prilično iskren kratki uvid u trendove koji generalno prijete svijetu: razvoj fosilnih goriva, procvat potrošačke ekonomije, toksične i ekstraktivne industrije, i nepobjedivi optimizam planiranja klimatskih budućnosti.
Pčelarenje pred Kijamet je jednostavno rečeno proputovanje kroz ekologije pri izdisaju. Znanja i osjećanja potekla usputno su intenzivna i različita kao i ukusi divljeg, sirovog meda. Neke arome – poput kestena – su gorke, druge – poput medljike – su preintenzivne da bi se uživale. Ali medonosne potrage i razmišljanja nikada nisu turobna, iako nam se možda bliži Kraj.
