Poglavlje 4

Ekologija pred Kijamet. Šejtan u srcu.

Da bi razumjeli ekstremno vrijeme i ekološke katastrofe, uključujući i ugroženost medonosnih pčela, bogobojazni Bošnjaci iščitavaju i prepričavaju Objavu. Dok pčelari i zaljubljenici u pčele dijele popularno mišljenje o ljudskoj odgovornosti za klimatske promjene, ujedno se pozivaju na Kuranske ideje i kosmološke događaje kako bi razumjeli zašto je naša ljudska vrsta sposobna, čak i voljna, da uništi planetu. Promišljajući o insanskoj prirodi i eko-kosmološkim vezama koje spajaju ljude i životinje, džine, biljke, Zemlju, i Allaha, Muslimani govore sa aspekta tradicije koja ozbiljno naglašava ljudsku odgovornost za njihova djela kao i Božiju ulogu u svjetovnim nastajanjima i nestajanjima. Ključni Kuranski koncept, fasād, označava ljudsku tendenciju za pogubno djelovanje koje hara i pustoši kopnom i morima. Poglavlje sluša priče o fasād-u kazivane u jeku dvije vremenske katastrofe i njihovom uticaju na ekologije meda. Razmišljanje uz Islamsku kosmologiju podrazumijeva da obraćamo pažnju na čudna bića, kao što su džini, i zloćudne sile, one nalik šejtanskim, istovremeno usmjeravajući pogled na ono iznutra, ka sklonostima i burama ljudskog srca.